Među 800 ročnika koji su u Požegi, Slunju i Kninu položili svečanu prisegu, kojom su se obvezali služiti domovini nalazi se i 82 ročnice, a među njima i naša Jasenovčanka Matija Jurić. Kao pripadnica prve generacije ročnika nakon ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka, ističe kako joj to iskustvo predstavlja poseban ponos i osobno ispunjenje. “Za mene to znači ponos i dokaz da se sve može – samo treba vjerovati u sebe”, kaže Matija.

Na odluku o prijavi potaknuli su je ljubav prema domovini, želja za osobnom čvrstoćom, ali i mogućnost budućeg zaposlenja. Život u vojarni donio joj je potpuno novu svakodnevicu. Dan započinje već u 6 sati jutarnjom postrojbom, nakon čega slijede doručak, pozdrav zastavi i početak obuke. Iako priznaje da joj je rano ustajanje u početku predstavljalo izazov, brzo se prilagodila. “Uvijek sam voljela duže spavati, ali želja je pobijedila. Već nakon tri dana bilo mi je lakše ustajati i navikla sam se”, objašnjava.
Dodaje kako ju je tijekom obuke posebno iznenadilo razumijevanje unutar sustava, ali i vlastita promjena. “Iznenadilo me koliko se sve stigne i koliko ima razumijevanja. Najviše to što sam samu sebe počela gledati drugačije – sposobnije i jače”, ističe.

Kao jedna od 82 žene u ovoj generaciji, kaže da je osjećaj pomalo neobičan, ali prije svega ispunjen ponosom. “Pomalo je čudno, ali i jako ponosno. Drago mi je što žene danas mogu biti dio ovoga kao dobrovoljke”, govori Matija, dodajući kako smatra da su žene danas ravnopravne u vojnim strukturama te da svi imaju jednake prilike za napredovanje i razvoj.
Ističe kako u svojoj odluci ima veliku podršku obitelji, što joj dodatno daje snagu i motivaciju te vjeruje kako nema predrasuda prema njezinom izboru. Naglašava i snažnu povezanost s krajevima iz kojih dolazi. “U meni je dio i rodnog kraja Imotskog, odnosno Lokvičića, i Jasenovca. Ponosna sam što se gradim u čvrstu osobu i oba kraja nosim u srcu”, kaže.

Matija ne skriva kako bi voljela nastaviti svoj put u vojsci i nakon završetka osposobljavanja. “Voljela bih ostati u sustavu i služiti domovini, baš kao što sam prisegla”, poručuje. Za kraj ima jasnu poruku mladima koji razmišljaju o prijavi: “Ne mogu ništa izgubiti, a mogu puno dobiti. Izgradit će se u čvrste osobe, naučiti cijeniti sebe i početi vjerovati u sebe, a uz to će steći nova poznanstva i prava prijateljstva.”