Dana 12. veljače 2026. godine, u 70. godini života, napustio nas je naš strijelac, prijatelj i osvajač brojnih naslova u parastreljačkom sportu, hrvatski ratni vojni invalid Marijan Škledar iz Drenovog Boka. Iza njega ostaje bogat sportski put, ali još važnije – primjer čovjeka koji je život živio hrabro, dostojanstveno je vjerom u vlastite mogućnosti.
Streljaštvom se počeo baviti prije otprilike četrnaest godina, kada je u Športskom streljačkom klubu „HVIDR-a SISAK“ počeo trenirati pod vodstvom trenera Tihomira Ilijevića. Sport mu je otvorio novi životni put – put discipline, fokusa i unutarnjeg mira. Često je znao reći: "Kad sam vidio da ide, znao sam da je to moj put. Nije to samo sport, to je način života". Kao član Streljačkog saveza osoba s invaliditetom Republike Hrvatske trenirao je u Sisku tri puta tjedno, bez izostanka.
Njegova sportska karijera bila je iznimno bogata i ispunjena uspjesima. U petnaest godina osvojio je 30 zlatnih, 27 srebrnih i 17 brončanih medalja na natjecanjima osoba s invaliditetom. Četrnaest puta bio je pobjednik državnog natjecanja invalida Domovinskog rata te petnaest puta pobjednik u kategoriji SH2 serijskom zračnom puškom, uz niz srebrnih i brončanih odličja na državnim prvenstvima. Dva puta proglašen je najboljim sportašem s invaliditetom grada Siska. "Rezultat ne dolazi slučajno. Iza svake medalje stoje sati i sati tišine, koncentracije i odricanja", govorio je, svjestan da je svaki uspjeh plod predanog rada.
Posebno se ponosio ulaskom u Hrvatsku streljačku reprezentaciju osoba s invaliditetom, što je smatrao jednim od najvećih priznanja u karijeri. Nastupio je na svjetskim kupovima 2015. i 2017. godine, a 2016. u Hannoveru na Grand Prixu ostvario je normu za Svjetsko prvenstvo. Na turniru 2019. godine u Hannoveru postigao je vrhunskih 627,09 krugova, čime je izborio plasman na Svjetsko prvenstvo u Australiji te se iste godine plasirao na 23. mjesto svjetske ljestvice. S ponosom je isticao: „Biti pod okom reprezentacije i znati da vrijediš – to je za mene bilo zlato prije zlata“.
Natjecao se serijskom i standardnom zračnom puškom, pojedinačno i ekipno, u stojećem i ležećem stavu. Zbog dvostruke amputacije – desne podlaktice i lijeve potkoljenice – koristio je posebno prilagođenu opremu. Njegova zračna puška imala je poseban stalak, a pucao je iz specifičnog stolca namijenjenog osobama s invaliditetom. Unatoč svemu, nikada se nije žalio. Prepreke su za njega bile izazovi koje treba savladati, a ne razlozi za odustajanje.
Kako bi se strijelci s invaliditetom mogli službeno natjecati, zajedno s nekolicinom kolega osnovao je Parastreljački klub „CENTAR“ u Sisku. Klub je potom ušao u Hrvatski parastreljački savez, čime je osobama s invaliditetom omogućeno službeno nastupanje na natjecanjima. Time je Marijan dao nemjerljiv doprinos razvoju parastreljaštva u svojoj županiji i cijeloj Hrvatskoj, ostavivši trajni trag ne samo kao sportaš, već i kao pokretač i organizator.
O njegovoj predanosti najbolje govore njegove riječi: „Niti jedan trening nisam izostao. Kad stanem na liniju, nema drugih misli ni obveza – samo meta i ja“. Početkom 2026. godine još je jednom potvrdio svoju kvalitetu kada je 8. veljače u Zagrebu ostvario rezultat 625,07 i srušio dotadašnju normu. Tada je, s osmijehom i sebi svojstvenim optimizmom, rekao: "Godine su samo broj. Dok god mogu mirno držati pušku i srce mi je mirno, ja sam na pravom mjestu", a uz dozu humora dodao i svoje prepoznatljivo: "Bravo za mene". Do posljednjih dana ostao je aktivan i predan natjecanjima, među kojima i Svehrvatskom športskom natjecanju invalida Domovinskog rata (SŠNIDOR) u organizaciji HVIDRA-e RH, na kojem je redovito ostvarivao zapažene rezultate, ostajući vjeran sportu koji mu je davao snagu i smisao.
Ipak, iznad svih medalja, rezultata i priznanja, ostat će zapamćen kao čovjek velikog srca – vedar, duhovit, uvijek spreman pomoći i pružiti riječ ohrabrenja. Bio je uzor ustrajnosti, simbol snage volje i dokaz da se i najteže životne prepreke mogu nadvladati predanošću i vjerom u sebe.
U ime Općine Jasenovac:
Dragi Marijane, neka ti je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem. Ostat ćeš zauvijek u našem pamćenju, mislima i srcima.
